***mozda da, mozda ne*** by Robert Fulgam

U novom engleskom jeziku timšel znači «može biti» ili, jednostavno «možda». Možda. Imamo svoju reč. Najmudriji odgovor na konačna pitanja. Reč koja ukazuje na otvorena vrata i široke horizonte. Ne verujem u to da je značenje života zagonetka koju treba razrešiti. Život jeste. Ja jesam. Svašta može da se desi. A ja verujem da svome…

Nastavi čitanje →

Čarls Bukovski “Djavo je bio vruc”

Kao što svako može da vam kaže, nisam baš dobar čovek. Ne znam pravu reč. Oduvek sam se divio lupežima, odmetnicima, kurvinim sinovima. Ne volim glatko izbrijane momke sa kravatom i dobrim poslićem. Volim očajnike, ljude razbijenih zuba, razbijenog duha i razbijene sudbine. Takvi me interesuju. Puni su iznenađenja i eksplozija. Volim i propale žene,…

Nastavi čitanje →

****Sve smo mogli mi da je duzi bio dan…a tek sada od nas nema nista,jer si jedva cekao da pomjeris sat i ucinis dan jos kracim****

Nisam se ni nadala da ce moja ljubavna prica koju cu nekada nekom pricati pocinjati kao bajka sa „ Nekada davno bilo jednom“ …niti se zavrsiti sa „…i zivjeli su sretno do  kraja zivota…“ Ni sama ne znam cemu sam se nadala i sta sam mislila…ali jako sam zeljela nesto…nesto da me podigne sa zemlje…

Nastavi čitanje →

…ni na istok ni na zapad…na sjever ni jug…NIGDJE NIGDJE…bez tebe se vrtim jos u krug…

I gdje da putujem kad na svakoj strani svijeta si ti… I gdje da putujem kada te u sebi nosim… Bez tebe ne  mogu nigdje da odem… Ja i kada idem, ustvari ostajem… I kada spavam ja sanjam te… I kada si pored mene ja jos vise zelim te… Jer bez tebe nema me… A…

Nastavi čitanje →

sva moja pisma u nepovrat posalji…moju adresu zaboravu javi…

Jednoga dana kupicu kartu nepovrata i uz nju kao gratis dobiti zaborav… Spakovacu svoj zivot u kofere… na prasnjavim policama ostaviti sve stare stvari koje su nekada moj zivot cinile i sretnim i tuznim… Otici cu, a da se necu ni okrenuti… Kisa ce moj trag saprati, da me niko vise nikada ne pronadje… Vjetar…

Nastavi čitanje →

c c c….

jos jedna od onih tamnijih noci…vjetar ponekad prodje pored mene…ostavljajuci mi jezu da se borim i sa njom…zima mi je…a ja to mrzim…lagano se tresem…hvata me neka groznica…jos vise se pocnem trest kada pomislim na tebe…opet mi neko ne da mira… osjetim neku tremu u stomaku…kao da cu na ispit…ali ne to je ono nesto…

Nastavi čitanje →